Najzapadniji slavonski grad, nemoguće je nevoljeti. Ili kako kaže pjesma “Nema onog ko te ne zna, ko te ne zna, a ne voli”. Upravo ta Kićina pjesma dio je mog životnog puta. Prve korake napravila sam i prve riječi izrekla u Voćarici, prigradskom naselju rajićanske župe. Život u maloj sredini oblikovao je moja razmišljanja, ali u utkao u mene sve ono što danas jesam. Nažalost, 90-ih moramo napustiti dom i podijeliti sudbinu mnogih prognanika.
Stižemo u Novsku. Tada neki drugi ljudi postaju moji prvi susjedi, a nova djeca prijatelji za igru. Djetinjstvo brata Josipa i mene protkano ratnim nedaćama uljepšavaju mama Anđa, bake i djedovi. Kićo s pjesmom nastavlja “Otkad pamte stari moji, odlazi se, a ostaje”.
Završava se rat, imamo Hrvatsku i ostajemo u njoj. Nakon osnovne i srednje škole u Novskoj, odlazim na studij ekonomije u Zagreb. Zajedno sa kolegama pokrećem Udrugu studenata Grada Novske koja se na razini Sveučilišta u Zagrebu promakla u jednu od vodećih studentskih organizacija, a kultni projekt “Tko smo, što smo, odakle smo” omogućuje da na zagrebačkom Cvjetnom trgu po prvi puta u povijesti predstavimo kulturu i tradiciju novljanskoga kraja.
No, i meni se “Sve više čini, ne mogu bez Slavonije”. Povratak kući obilježava rad s mladima kroz Udrugu mladih Novska, te Savjet mladih Grada Novske. Tečajevima plesa, radionicama, humanitarnim akcijama bavim se čim završim sa poslom u računovodstvu komunalnog poduzeća Novokom. U svemu tome za mene postoji samo jedna politička opcija – Mladež HDZ-a. Tako počinje i moj profesionalni put u politici. HDZ u Novskoj gubi lokalne izbore 2013. godine, no predvođenim Marinom Piletićem u oporbi gradimo svoj novi tim. Brzo prolaze četiri godine, Marin postaje gradonačelnik i ja njegova zamjenica. Uz nove ideje i projekte, još brže prolaze slijedeće četiri godine.
Novska se mijenja i to je nemoguće ne primjetiti. Sa startom proračuna manjim od 6 milijuna eura, radimo puno. Raste broj radnih mjesta, raste broj obrta, u EU fondovima vidimo našu priliku i otvaramo Razvojnu agenciju Grada Novske NORU. Otvara se županijski inkubator PISMO, stižu i prvi gejmeri, kupujemo zgradu INE i u njoj niče učenički dom. Prve novljanske bebe dobivaju svoje pakete, a naknade za novorođenčad najveće su ikad, dok se dugotrajno nezaposlene žene zapošljavaju kroz projekt ZAŽELI. Asfaltiraju se ceste i nogostupi, Novokom seli u prostor bivšeg Motoremonta, a upravna zgrada Vodovoda prvi je objekt izgrađen u Poduzetničkoj zoni Novska.
Put me pred sami kraj mandata vodi u Park prirode Lonjsko polje. Ravnateljsko mjesto iziskuje potpuno nova znanja. Ali, sve se mijenja 2022. godine nakon jednog telefonskog poziva. Marin odlazi za ministra, a ja zahvaljujući povjerenju Novljana dobivam čast upravljati Novskom. Što se sve napravilo jasno je i iz visine realizacije novljanskog proračuna – 2024. godinu završavamo sa 14 milijuna eura. U svemu tome vodim se još jednim stihom “Jadan onaj koji vara, nemoj da se tvoji stide”. Tako je sve do danas, tako će biti i u budućnosti.